Trubu je počeo svirati 1939. godine u orkestrima Josipa Mirkovića i Bore Stojkovića.
Nakon Drugog svjetskog rata formirao je vlastiti orkestar, a uz country glazbu, glazbom se bavio više od trideset godina. Godine 1956. položio je ispit iz glazbe u Kranju.
Na Drugom trubačkom vijeću (1962.) sudjelovao je i pobijedio prvi put. Proglašen je najboljim trubačem.
1968. godine njegov je orkestar pobjednik originalne glazbe, a 1977. proglašen je najboljim.
Babić je bio jedan od trubača kojem pripada lovorov vijenac slave. Danas je sigurno da bez njega ne bi bila oskudnija samo trubačka truba u Guči, nego i naš ukupni osjećaj i razumijevanje srpske trube.
Zvukovi Babićeve trube odjekivali su jednostavnošću i lakoćom sviranja, što postižu samo pravi stručnjaci i suvereni trubački majstori.
To što je radio na trubaču bilo mu je dovoljno da ga proslavi, zbog čega je uspostavljena Spomen-memorija nagrada „Radovan Babić“ koja se svake godine dodjeljuje najboljem orkestru na predtekmovanju trubačkih bendova zapadne Srbije na Zlatiboru.
Izvor: glaszapadnesrbije.rs